Budući da je stjecanje kolektivnog imuniteta na SARS-CoV-2 glavni preduvjet za vraćanje normalnijem životu, znanstvenici su tijekom pandemije proveli brojna istraživanja utjecaja različitih socijalnih, bihevioralnih, kulturnih i drugih čimbenika na kolebljivost prema cijepljenju.

Nepovjerenje

Primjerice, ugledni američki nestranački trust mozgova Pew Research otkrio je zanimljivu korelaciju između niza različitih čimbenika i nesklonosti cijepljenju među Amerikancima. Njegovo istraživanje pokazalo je da na kolebljivost, između ostalog, utječu: dob (mlađi su kolebljiviji od starijih od 65), etnička pripadnost (Azijati su najmanje kolebljivi, a crnci najviše), religioznost (ateisti su najmanje kolebljivi, a evangelički protestanti najviše), politička pripadnost (konzervativci su više kolebljiviji, a liberali manje).

U njemu je Pew utvrdio da također postoji jaka povezanost između nepovjerenja u cjepiva i nepovjerenja u vlasti te da kolebljivost značajno ovisi o stupnju obrazovanja, piše Index.

Autori nove studije u uvodu pišu da je tijekom pandemije otkriveno više čimbenika koji daju jasna predviđanja razina kolebljivosti prema cijepljenju protiv covida-19. No iako postoje istraživanja koja su pokazala da ljudi s nižim razinama kognitivnih sposobnosti imaju problema s nefarmakološkim epidemiološkim mjerama (držanje distance, maske, higijena itd.), uloga inteligencije u odbijanju cjepiva protiv covida-19 ranije nije bila istražena.

Tim znanstvenika, uglavnom epidemiologa i psihologa s londonskog University Collegea i Sveučilišta u Edinburghu odlučio je stoga testirati povezanost rezultata niza testova inteligencije i kolebljivosti prema cijepljenju na temelju prijava vlastitih stavova. Istraživanje je provedeno nakon što je cjepivo AstraZeneca uspješno prošlo ispitivanja.

U njemu su korišteni podaci iz studije COVID Survey koja prati pandemiju, a sastavni je dio longitudinalne studije Understanding Society (Main Survey) koja već niz godina na razne teme prati desetke tisuća kućanstava u Velikoj Britaniji.

U tjednu neposredno nakon objave rezultata uspješnog testiranja prvog djelotvornog cjepiva (studeni / prosinac 2020.) prikupljeni su podaci o namjerama od 11.740 osoba (6702 žene) u dobi od 16 do 95 godina.

Rezultati ispitivanja općih kognitivnih funkcija utvrđeni su pak na temelju šest testova prikupljenih u Main Surveyju 2011./12., prije početka pandemije.

Među sudionicima ispitivanja oko 17.2%, odnosno njih 1.842, naznačilo je da se dvoumi oko cijepljenja.

Autori su prvo rezultate kontrolirali na takav način da isključe moguće utjecaje dobi, spola i etničke pripadnosti. To je bilo važno učiniti jer je za očekivati, primjerice, da će stariji, koji necijepljenjem riskiraju više, biti manje kolebljivi. No i nakon takve prilagodbe studija je pokazala da je vjerojatnost kolebljivosti prema cijepljenju i dalje značajno veća među osobama s manjim kognitivnim sposobnostima. Tim je također proveo prilagodbe za mentalno i tjelesno zdravlje te za status zaštite kućanstva, no one nisu imale utjecaja na rezultate.

Namjere, a ne stvarno ponašanje

S druge strane, kontrola provedena za stupanj obrazovanja dovela je do djelomičnog slabljenja rezultata. Drugim riječima, stupanj obrazovanja utjecao je na kolebljivost (obrazovaniji su bili manje kolebljivi), ali čak i kada je njegov utjecaj isključen, vjerojatnost utjecaja inteligencije na kolebljivost i dalje je ostala značajna.

Ovo posljednje je za očekivati jer postoji povezanost između kvocijenta inteligencije i stupnja obrazovanja i to u oba smjera. Naime, ne samo da ljudi viših kognitivnih sposobnosti u prosjeku postižu viša akademska postignuća nego su istraživanja pokazala da svaka godina obrazovanja podiže IQ za oko tri boda.


Autori su također utvrdili da je postojala linearna povezanost kolebljivosti prema cijepljenju u cijelom rasponu kognitivnih rezultata. Drugim riječima - što su bile manje kognitivne sposobnosti sudionika, to je bila veća njihova kolebljivost, piše Nenad Jarić Dauenhauer za Index.hr

Znanstvenici u svojem radu ipak ističu da njihovo istraživanje ima jedno važno ograničenje, a to je da se temelji na izjavama ljudi o njihovim namjerama, a ne na njihovom stvarnom ponašanju. Drugim riječima, autori nisu imali informacije o tome tko se od sudionika u stvarnosti cijepio, a tko nije.